Povijest

Zavod za fiziologiju i radiobiologiju Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osnovan je akademske godine 1919./1920. kao Zavod za fiziologiju. To je bila prva godina postojanja i djelovanja prethodnika Fakulteta, Veterinarske visoke škole u Zagrebu,  i Zavod je osnovan u okviru odluke o privremenoj organizaciji nastave u školi. Prvi nastavnik i predstojnik bio je dr. sc. Petar M. Gjurić. U to vrijeme Zavod nije imao nikakve uvjete za kakav-takav samostalan rad, pa je utemeljenje Zavoda imalo, može se reći, samo formalni karakter.

prof. dr. sc. Petar M. Gjurić, doc. dr. Srećko Vatovec, prof. dr. sc. Dubravko Timet, prof. dr. sc. Vladimir Mitin, prof. dr. sc. Melita Herak

Već početkom sljedeće akademske godine (1920./1921.) Profesorsko vijeće Veterinarske visoke škole donosi odluku da prof. Gjurić pođe u Prag kako bi se kod profesora fiziologije na tamošnjem njemačkom Univerzitetu Armina fon Tschermak-Seysenegga pripremio za dužnosti koje ga očekuju i zbog poslova oko organizacije i opremanja vlastitoga Zavoda.

Tijekom odsustva prof. Gjurića, Zavod za fiziologiju bio je smješten u prizemlju glavne zgrade Veterinarske visoke škole u Savskoj cesti 16. Po povratku u Zagreb, tijekom ljeta 1921. godine, prof. Gjuruću se žurilo da što prije započne s adaptacijom prostorija za potrebe Zavoda.  No, ni uz najbolju volju prof. Gjurića to nije išlo ni brzo ni lako, jer se vrlo brzo ispostavilo da prostor dodijeljen Zavodu nije dostatan, a druge prostorije nije mogao dobiti (stambeni prostor ili potkivačka škola, a da se za njih ne nađe odgovarajuća zamjena). Zato se tražio novi prostor za Zavod i gotovo da nije bilo sjednice Profesorskoga vijeća u školske godini 1921./1922., a nažalost i idućih sjednica na kojoj se o tome problemu ne bi raspravljalo. Rektor i delagacije Veterinarske visoke škole obraćali su se različitim organima vlasti i njihovim predstavnicima. Svuda su redovito dobivana uvjeravanja da će stvar ubrzo biti povoljno riješena, ali je ipak sve ostalo po starom.

U međuvremenu, profesor Gjurić se sa svojim Zavodom za fiziologiju smjestio u jednoj privremeno ispražnjenoj prostoriji, koja mu je ujedno služila kao stan, jer od stambene uprave nije mogao dobiti stan.  Uvjeti i za rad i za stanovanje bili su vrlo loši, i prof. Gjurić znao se na to često potužiti na sjednicama  Profesorskoga vijeća.

Tek u jesen 1924. godine, u vrijeme kada su pripreme za preoblikovanje Veterinarske visoke škole u Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ulazile u svoju završnu fazu, stvari su u pogledu prostorija Zavoda za fiziologiju krenule, konačno, na bolje. Naime, napokon su bila odobrena sredstva za izgradnju nove zgrade potkivačke škole  pa je  tada Zavod za fiziologiju dobio ono što mu je već odavna obećano, tj. i prostorije potkivačke škole.

Cjelokupno osoblje Zavoda sastojalo se, u prvo vrijeme, od profesora i podvornika. Neko vrijeme radio je u Zavodu još i crtač koji je izradio veći broj  zidnih slika za nastavu; neke od njih bile su u uporabi sve do kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Tek godine 1934.  Zavod je dobio i svoga prvoga asistenta.

U prostorijama na Savskoj cesti Zavod za fiziologiju ostao je sve do 1940. godine. Budući da je te godine (1940.) bila dovršena prva zgrada novoga Fakulteta u Heinzelovoj ulici (ondašnjem Sajmištu), Zavod se  tijekom ljetnih praznika preselio u nju (to je zgrada u kojoj se danas nalazi dekanat). Te su jeseni predavanja iz fiziologije bila, po prvi put, oglašena u predavaonici Zavoda za fiziku novoga Fakulteta u Heinzelovoj ulici. Bio je to samo privremeni smještaj. Zavod je, dakle, zapremao u drugome katu jedan dio sadašnjih prostorija Zavoda za fiziku, a vježbe iz fiziologije držane su u današnjem velikom laboratoriju  Zavoda za fiziku.

Drugi svjetski rat zaustavio je 1941. god. daljnu izgradnju Veterinarskoga fakulteta i zakočili njegov razvitak. Prof. Gjurić mora, nažalost, napustiti Zagreb pa je tih ratnih godina dužnost predstojnika Zavoda obavljao docent rendgenologije dr. Stjepan Rapić. Ipak, unatoč svim nedaćama, Zavod je dobio, po prvi put, službenicu (u jesen 1941.) koja je ujedno vršila i poslove laboranta, a u travnju 1942. i svog drugog asistenta.

U ljeto 1948. god. Zavod se Zavod konačno preselio u prostorije u kojima se i danas nalazi. Treba, međutim, naglasiti dvije stvari. Prvo, Zavod je raspolagao sa znatnim  prostorom koji je trebao poslužiti obrazovnom procesu, i taj je prostor tada bio veći nego što je danas. Spomenimo samo da je vježbaonica Zavoda pregradnim zidom skraćena na polovicu (druga je polovica pripala Zavodu za mikrobiologiju). U prizemlju je bila  predviđena prostrana operacijska dvorana za pokusne životinje, koja nažalost nikada nije bila opremljena za tu svrhu, i na kraju je pretvorena u vježbaonicu Zavoda za patološku fiziologiju (1957.). Hodnik u zidu, predviđen za smještaj lifta kojim bi se operirane životinje izravno dopremale u predavaonicu Zavoda za fiziologiju, posljedni je preostali znak njezine prvobitne namjene. I drugo što treba reći jest da je znatan prostor s kojim je Zavod tada (1948.) raspolagao bio u očitoj suprotnosti sa siromaštvom i otrcanošću opreme koja se u njemu nalazila. Posebno je slabo napredovala nabava nove i obnova stare aparature.

Godine 1951. dolazi do značajnih personalnih promjena u Zavodu. Umirovljen je prof. Gjurić (koji se nakon završetka Drugoga svjetskog rata vratio u Zagreb). Još godinu dana obavlja on, na zamolbu Vijeća Veterinarskoga fakulteta, svoje nastavničke dužnosti, a onda se na kraju školske godine 1951./1952. definitivno povlači u mirovinu. Predstojništvo preuzima doc. dr. Srećko Vatovec.

No, on na toj dužnosti ostaje vrlo kratko (1952.-1956.), a onda prelazi u svojstvu profesora na novootvoreni Veterinarski fakultet u Ljubljani. Poslije razdoblja privremene uprave, koje je trajalo blizu dvije godine i za vrijeme kojega je dužnost predstojnika vršio profesor biologije dr. Ivo Ehrlich, za docenta i novoga predstojnika Zavoda za fiziologiju izabran je dr. Dubravko Timet, ranije stručni suradnik u Institutu za eksperimentalnu biologiju Jugoslavenske akademije znanosti u umjetnosti (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) u Zagrebu. Upravo je u tom prelaznom razdoblju dodijeljeno treće asistentsko mjesto (1956.), a nekoliko godina kasnije (1963.) bit će otvoreno i četvrto.

Zavod je 1961. god. doživio još jednu prostornu reorganizaciju. U jedan dio njegovih prostorija useljen je tada Radioizotopni laboratorij. Laboratorij je – kao fakultetska ustanova – bio osnovan još ranije (1959.), ali je provobitno bio smješten u prostorijima Zavoda za biologiju. Vremenom je došlo do ispravnoga uvjerenja da je prirodnije i ujedno svrsishodnije njegovo povezivanje sa Zavodom za fiziologiju. Tako dolazi do njegova preseljenja u prostorije Zavoda za fiziologiju. Time je postignuta veća koncentracija znanstvenih kadrova i opreme na jednome mjestu te omogućeno racionalnije i efikasnije korištenje  aparature i drugih laboratorijskih pomagala. Za predstojnika Radioizotopnoga laboratorija izabran je u Vijeću Fakulteta (1961.) tadašnji asistent Zavoda za fiziologiju  dr. Vladimir Mitin, koji je školovan za primjenu radioaktivnih izotopa u znanstvenim istraživanjima u Školi za izobrazbu kadrova u rukovanju radioaktivnim izotopima pri Saveznoj komisiji za nuklearnu energiju SFR Jugoslavije u Beogradu i Veterinarskom institutu u Moskvi. Na taj je način još čvršće naglašena organska povezanost Radioizotopnoga laboratorija sa Zavodom za fiziologiju.

Dr. sc. Vladimir Mitin dužnost predstojnika Radioizotopnoga labotorija obavljao je do 1982. godine.

Godine 1982. za docenta je izabran dotadašnji asistent dr. sc. Petar Kraljević, koji se školovao za korištenje radioaktivnih izotopa u znanstvenim istraživanjima i dijagnostici u Havani (Kuba) i na Cornell University (SAD) pa je te godine preuzeo dužnost voditelja Radioizotopnoga loboratorija i tu dužnost obavlja do danas.

Treba, međutim, naglasiti da godine 1978. Radioizotopni laboratorij prestaje biti fakultetska ustanova, prestaje, dakle,  biti posebna organizacijska jedinica, već ulazi u sastav Zavoda za fiziologiju, a Zavod za fiziologiju preimenovan je u Zavod za fiziologiju i radiobiologiju s dva odvojena kolegija: fiziologijom i radiobiologijom. Radioizotopni laboratorij je „podloga“ nastavnome i znanstvenome radu kolegija radiobiologije, a istodobno služi, kao što je od samoga njegova utemeljenja bilo zamišljeno, kao „servis“ svima onima  koji u svome znanstvenome i stručnome radu koriste radioaktivne izotope.

Zaposlenici Zavoda za fiziologiju i radiobiologiju 1979. (s lijeva na desno: Ivanka Pomper, Bojana Gradinski-Vrbanac, Ivica Valpotić, Anuška Ormanec, Dubravko Emanović, Dubravko Timet, Boris pavačić, Vladimir Mitin, Petar Kraljević, Melita Herak i Branka Kecerin

Godina 1978. donijela je temeljitu promjenu u rukovođenju organizacijskim jedinicama Fakulteta. Naime Statutom Fakulteta ograničava se mandat predstojnika Zavoda na dvije godine, a i broj uzastopnih mandata bio je ograničen na najviše dva uzastopna mandata. Nakon predstojništva prof. Timeta, koji je u kontinuitetu trajao 21 godinu, predstojnici Zavoda bili su prof. dr. sc. Vladimir Mitin,  prof. dr. Dubravko Timet, prof. dr. sc. Melita Herak, prof. dr. sc. Zvonko Stojević, prof. dr. sc. Suzana Milinković Tur i  sadašnji predstojnik prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga.  Većina njih bili su predstojnici Zavoda u više mandata.

Uspostavom samostalne i suverene hrvatske države, Republike Hrvatske (1990.), stvorili su se znatno povoljniji uvjeti za razvoj Fakulteta, jedinog u državi, pa tako i za razvoj Zavoda. Znanstvena politika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) Republike Hrvatske, ponajprije u dijelu koji se odnosi na financiranje znanstvenih projekata i opreme, omogućila je znanstvenicima – čije je znanstvene projekte prihvatilo novčano podupirati -  da zaposle mlade znanstvenike-novake i da nabave opremu nužnu za znanstvena istraživanja.  Zahvaljujući aktualnim znanstvenim projektima, ali i ranijim projektima znanstvenika Zavoda, te državnim investicijama u Fakultet, Zavod je danas lijepo uređen i solidno opremljen. Tako npr., vježbaonica za praktičnu nastavu iz fiziologije uređena je u skladu s najnovijm didaktičkim zahtjevima za tu vrstu nastave. Predavaonica Zavoda dobila je „multimediju“.  Unutar Zavoda uređena je jedna manja predavaonica koja služi za održavanje seminara, a uređeni su i opremljeni namještajem i suvremenom opremom Laboratorij za biokemijske i hematološke analize, Laboratorij za izolaciju DNK i uzgoj stanica, a  Radioizotopni laboratorij je obnovljen. U Zavodu je danas zaposleno ukupno 16 zaposlenika: pet nastavnika, 1 stručni suradnik, 2 suradnika, 4 suradnika-novaka, 2 tehnička suradnika i 2 pomoćna tehnička suradnika.

Nastavni plan i program kolegija, koji su se sve do 2005. godine zvali  fiziologija odnosno radiobiologija, u dodiplomskoj nastavi mijenjali su se više puta tijekom vremena, i to je opširno opisano u Bibliografiji Zavoda izdanoj povodom 80. obljetnice Zavoda (1919.-1999.).  Povodom 90. obljetnice Zavoda izdan je nastavak Bibliografije (2000.-2009.) kojeg su sabrali i uredili prof. dr. sc. Dubravko Emanović i prof. dr. sc. Petar Kraljević.